Sabor usvojio Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Hrvatskoj

 

Potpuno integrirana Europska federacija mora biti krajnja igra, inače nema puno smisla u euru i drugim europskim institucijama; ; s obzirom da postoji povećanje učinkovitosti s većom integracijom, za Evropu bi bila propuštena prilika da ne ide ovim putem pa tako i Hrvatska.

Nadalje, s obzirom da EU stvara federalnu vojsku, naravno sve pod izgovorom rusko-ukrajinskog rata, a i samo odustajanje odnosno BREXIT-a Ujedinjenog Kraljevstva je dalo zeleno svjetlo ostvarenju federalne evropske unije.

EU-ov projekt paneuropskog nacionalizma jednostavno zahtijeva vrijeme. To se ne može učiniti prebrzo jer bi se javnost tome mogla oduprijeti. Ali to se događa.

Hrvatski sabor u petak je većinom glasova usvojio Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Hrvatskoj. Za taj zakon glasovalo je 117 zastupnika, 13 je bilo protiv, a jedan suzdržan, piše Večernji List

Euro bi službenom valutom u Hrvatskoj trebao postati od 1. siječnja iduće godine, a prije nego u potpunosti zamijeni kunu, od 5. rujna cijene bi se iskazivale dualno, u kunama i eurima. Dualno iskazivanje cijena trebalo bi se protegnuti i na cijelu iduću godinu, pa bi cijene i tijekom 2023. trebale biti istaknute u obje valute. Tijekom cijele 2023. građani neće imati trošak kod zamjene gotovog novca kune u euro, a to će moći činiti u bankama, Hrvatskoj pošti i Fini.

Članice Europske unije stvaraju jedinstvenu saveznu državu?

Poznata kao zastava 'Barcode', ovo je predloženi dizajn nove zastave Federalne Europske unije nizozemskog arhitekta: Rema Koolhaasa, koji prikazuje spajanje pojedinih nacija u jedinstvenu cjelinu.

Federalizacija Europske unije opisuje procese i prijedloge kojima bi se Europska unija (EU) mogla transformirati iz neformalne konfederacije ( unije suverenih država ) u federaciju (jedinstvena savezna država sa središnjom vladom, koja se sastoji od niza država). djelomično samoupravne federalne države ).U tijeku je rasprava o tome u kojoj je mjeri EU već postala federacija tijekom desetljeća, i što je još važnije, u kojem bi se stupnju trebala nastaviti razvijati u federalistički smjer. 

Što se tiče Bosne i Hercegovine i Srbije, Schwarz-Schilling i Inzko traže "brzo i nebirokratsko" primanje BiH u EU, a od NATO-a zahtijevaju jamstva za sigurnost stanovništva BiH. I smatraju da Srbiji "treba oduzeti status kandidatkinje za članstvo u EU-u".

Iako Dodik o tome trenutno ne priča, a Rusija kao i Srbija ističu da podržavaju teritorijalni suverenitet BiH. Valentin Inzko vjeruje kako događaji u Ukrajini mogu pokrenuti međunarodnu zajednicu da se ozbiljno pozabavi BiH i prijetnjama secesijom.

EUFOR je zbog toga već ojačao svoje trupe u BiH, što sam ja uvijek tražio, mada u BiH nema ili gotovo da nema njemačkih vojnika. Formula glasi: Miran Balkan – sigurnija Europa", kaže Inzko i dodaje kako u posljednjih 15 godina nije vidio tako velik interes međunarodne zajednice za BiH kao sad i da mu je zbog toga jako drago.

Pisma Stoltenbergu i Ursuli von der Leyen kao i svoj zajednički apel visoki predstavnici uručili su Generalnom konzulatu BiH u Frankfurtu. 

Generalna konzulica i rođena Mostarka Višnja Lončar, na čiju je inicijativu po prvi put na tom mjestu obilježeno 30 godina državnosti BiH, je za DW izjavila: „Rat u Ukrajini je strašan, ali kod nas u BiH nitko nema prava izgovoriti tu riječ, a kamoli njome prijetiti. Mi skupa s imamima, fratrima i pravoslavnim svećenicima slavimo Dan nezavisnosti i nitko nas neće razdvajati."

Šta kaže put do članstva u Evropsku uniju?

Bilo koja evropska država može podnijeti zahtjev za prijem u članstvo EU ako poštuje principe slobode, demokratije, ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i vladavinu zakona. Pridruživanje, međutim, može uslijediti jedino ako država koja je podnijela zahtjev ispuni sve kriterije pridruživanja, poznate kao Kriteriji iz Kopenhagena. Ti kriteriji, koje je utvrdilo Evropsko vijeće u Kopenhagenu 1993. a dopunilo Evropsko vijeće u Madridu 1995. godine su sljedeći:

• politički stabilne institucije koje garantiraju demokratiju, vladavinu zakona, poštivanje ljudskih prava, te prava i zaštitu manjina;
• ekonomski funkcionalna tržišna ekonomija i kapaciteti koji su sposobni da se izbore s konkurencijom i uslovima koji vladaju na tržištu EU;
• sposobnost da se preuzmu obaveze koje proizilaze iz članstva, uključujući posvećenost političkim, ekonomskim i monetarnim ciljevima EU;
• usvajanje evropske pravne tečevine (acquis communautaire) i njeno efikasno provođenje kroz odgovarajuće administrativne i pravosudne strukture.

Država koja se želi pridružiti EU podnosi zahtjev za članstvo Vijeću, koje traži od nadležne komisije da procijeni sposobnost države podnositeljice zahtjeva da ispuni uslove za članstvo. Ako komisija da pozitivno mišljenje i ako se Vijeće jednoglasno saglasi s tim, pregovori između države kandidatkinje i država članica mogu formalno početi.

Države kandidatkinje moraju pokazati da će u potpunosti biti sposobne da igraju ulogu članice, što zahtijeva široku podršku njihovih građana, kao i političko, zakonsko i tehničko ispunjavanje standarda i normi EU. EU provodi opsežnu proceduru odobravanja pristupa kojom se osigurava da nove članice pristupe Uniji samo onda kada su ispunile sve zahtjeve i samo uz pristanak institucija EU i vlada država članica EU i države koje se prijem tiče. Države koje se žele pridružiti EU mogu ići naprijed iz jedne u drugu fazu procesa samo onda kada su ispunjeni svi uslovi iz svake faze. Na ovaj način izgledi za pristupanje djeluju kao moćan podsticaj reformama. Politika EU o proširenju osigurava da pristup donese, istovremeno korist i za EU i za državu koja joj se želi pridružiti.

Pretpristupna strategija osmišljena je kako bi pripremila države kandidatkinje za buduće članstvo.Ona obuhvata ove okvire i mehanizme:

• Sporazumi o Evropi / Sporazumi o pridruživanju / Sporazumi o stabilizaciji i pridruživanju
• Pristupno partnerstvo / Evropsko partnerstvo
• Pretpristupna pomoć
• Sufinansiranje od međunarodnih finansijskih ustanova
• Učešće u programima, agencijama i odborima EU
• Državni program za usvajanje pravne tečevine EU
• Redovni izvještaji / Izvještaji o napretku
• Politički dijalog

Prvi korak u pregovorima je tzv. screening. To je analitički pregled pravne tečevine. Svrha screeninga je da objasni pravnu tečevinu državama kandidatkinjama i zajedno s njima utvrdi oblasti u kojima postoje problemi koje bi trebalo riješiti.Kao osnova za pokretanje stvarnog, tehničkog procesa pregovora, Komisija sastavlja screening izvještaj za svako poglavlje i za svaku državu članicu. Države kandidatkinje podnose pregovaračku poziciju, a Evropska komisija nacrt zajedničke pozicije (NZP), koju usvaja Evropsko vijeće i koja omogućava otvaranje poglavlja. Pregovara se na nivou ministra ili zamjenika ministra, tj. stalnih predstavnika država članica, ambasadora ili glavnih pregovarača za države kandidatkinje.

Kad se zaključe pregovori o svim poglavljima, rezultati pregovora uključuju se u nacrt ugovora o pristupanju koji usaglašavaju Vijeće i države pristupnice. Taj nacrt ugovora se naknadno podnosi Komisiji na davanje mišljenja i Evropskom parlamentu na pristanak. Nakon potpisivanja, ugovor o pristupanju se podnosi državama članicama i državi pristupnici na ratifikaciju u skladu s njihovom ustavnom procedurom. Kada je proces ratifikacije završen i ugovor stupi na snagu, država kandidatkinja postaje država članica.

Pregovori se posebno zaključuju sa svakom državom kandidatkinjom, a njihova brzina zavisi od brzine kojom država provodi reforme i usklađivanje sa zakonima EU. Dužina pregovora zato može varirati, tako da istovremeni početak pregovora s više kandidatkinja ne znači da će pregovori sa svakom od njih biti zaključeni u isto vrijeme.

Kako bi svoju administraciju i pravosuđe dovela na nivo potreban za pristupanje u EU, država kandidatkinja izrađuje akcioni plan kojim definira šta će učiniti i kada. Prioriteti koji se moraju uvrstiti u akcioni plan utvrđuju se kroz pristupanje ili Evropsko partnerstvo koje EU izrađuje za svaku zemlju kandidatkinju. Od svake države kandidatkinje se također zahtijeva da napravi državni program za usvajanje pravne tečevine EU (acquisa). To je vrlo specifičan instrument u kojem su dati detalji, vremenski okviri i troškovi za ispunjavanje svake prioritetne oblasti koju je EU definirala u pristupnom partnerstvu.

Kada je ugovor o pristupanju potpisan, država kandidatkinja postaje pristupna država i ima pravo na privremene privilegije do pristupanja kada postaje država članica. Pristupna država može davati komentare o nacrtima prijedloga, saopćenja, preporuka i inicijativa EU i dobiva status aktivnog posmatrača tijela i agencija EU, koji joj daje pravo da učestvuje u raspravama, ali ne i pravo glasa. Onda kada je proces ratifikacije zaključen, ugovor stupa na snagu dogovorenog datuma i pristupna država postaje država članica.